Ratni veterani okupljeni oko bjelovarske udruge

Hrvatski ratni veterani iz Bjelovara započeli su upis članova iz cijele Hrvatske. Naime bjelovarska podružnica udruge Hrvatski ratni veterani svoje područje djelovanja proširila je na teritorij Hrvatske ali i svijeta u nadi da će tako ojačati kapacitete udruge. Osim novog znaka udruga je dobila i zastavu ali i prijeko potrebne statutarne promjene za ovakav postupak. Zbog čega su se odlučili na ovakav čin saznali smo od predsjedništva udruge koje tvrdi da očekuju regionalne promjene u Hrvatskoj pa ne žele u budućnosti svoje djelovanje ograničiti na malo područje nove regije već se drže svoje sposobnosti i mogućnosti da projekte provode na cijelom teritoriju RH. Poznavajući dosadašnje aktivnosti i kapacitete udruge vjerujemo da će u tome uspjeti. Udruga za sada ima jednu podružnicu i to onu u bjelovarskoj županiji koja ima u svome sastavu osam klubova: Bjelovar, Daruvar, Garešnica, Štefanje, Nova Rača, Velika Pisanica, Veliki Grđevac i Kapela. Izvan bjelovarske županije članove imaju u Pakracu, Lipiku, Zagrebu, Umagu, Brtonigli i Zadru gdje očekuju nove članove i osnivanje podružnica ili klubova. Osim što izdaju časopis Veterani o njihovom radu može se informirati i na web stranici www.ratni-veterani-bbz.hr ili blogu http://hrv-bbz.blogspot.com 

Davor Domazet - Lošo u svibnju kod Hrvata u Švicarskoj

Admiral Davor Domazet-Lošo u Badenu 15.05.2011./17.00 sati u Grand Casino Baden. Ne propustite susresti admirala Domazeta i cuti njegovo mišljenje o Haaškim presudama i mogućim posljedicama za budućnost Hrvatske. Uskoro više na www.hkz-kkv.ch

DUBROVAČKI BRANITELJI REAGIRALI NA UHIĆENJA

Dubrovački branitelji organizirani u Koordinaciji Udruga domovinskog rata oglasili su se 12.siječnja 2011. priopćenjem za medije povodom uhićenja branitelja Domovinskog rata. Predsjednik iste braniteljske koordinacije Mladen Jurković istaknuo je kako je uhićivanje hrvatskih branitelja ,kojih je trenutno na popisu oko 300 van hrvatskih granica, neosnovano te se upitao koja je osnova tih potjernica izdanih od srbijanskih vlasti Također je govorio o dokumentu-popisu iz 1991 god. na kojem su zajedno sa agresorima novinari Crne Gore i Srbije pisali imena ljudi koji su pljačkali i palili  po hrvatskom teritoriju, a koji je u posjedu  Centra za arhivsku građu grada Dubrovnika u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.Na temelju njihovih popisa sastavljena je jedna lista od preko 1000 agresorskih vojnika, od kojih je 150 visokih časnika. Ovaj popis bit će uz neke dopune dostavljen Državnom odvjetništvu RH da pokrene proces protiv zločinaca.

Javnosti se obratio i Ivica Cumeljan ,predsjednik UHDDR-a Župe dubrovačke, koji je novonastalu situaciju sa uhićenjima nazvao velikim problemom s obzirom da je braniteljima ograničeno kretanje u vlastitoj državi navodeći mogućnost uhidbe već na graničnom prijelazu u Neumu.. Pozvao je hrvatske vlasti da zaštite hrvatske branitelje i razjasne novonastalu situaciju..
Potporu Odboru iskazao je i predsjednik HSP DNŽ Denis Šešelj, inače i sam dragovoljac Domovinskog rata iskazavši ogorčenost na hrvatske vlast.

UHDDR izdao priopćenje za javnost

UHDDR, Zagreb 11.12.2010. - Predsjedništvo Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata na svojoj izvanrednoj Sjednici održanoj 11. prosinca 2010. godine donosi slijedeće priopćenje za javnost povodom uhićenja Predsjednika udruge Tomislava Merčepa. Članovi udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata i članovi naših obitelji, udruge koja je najbrojnija organizacija hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, koja ima 266 ustrojstvenih oblika i koja broji preko 180 000 članova diljem cijele lijepe naše Domovine, u čiju obranu i stvaranje smo prvi stupili, gotovo nenaoružani, ali čistog i velikog hrvatskog srca koje i danas krasi naš grb, kategorički odbacujemo sve neutemeljene i nedokazane optužbe, koje se našem ratnom zapovjedniku i dugogodišnjem Predsjedniku udruge stavljaju na teret. Sa nevjericom i razočaranjem smo primili ovu šokantnu vijest o sramotnom uhićenju, kao i načinu uhićenja. Gospodin Tomislav Merčep uhićen je dana 10.12.2010. god. u ranim jutarnjim satima (oko 06:45), a sva ta drama odvijala se pred očima njegove obitelji. Uhićenje je režirano u „holivudskom stilu“ jer je zajedno sa pripadnicima krim-policije stigla i snimateljska ekipa Hrvatske televizije. Na ovaj način i Hrvatska nacionalna televizija, zajedno sa pojedinim medijima nastavlja dugogodišnju stigmatizaciju i sotonizaciju, kako hrvatskih branitelja, tako i pravednog i obrambenog Domovinskog rata iz kojeg smo izišli kao pobjednici. Ne možemo se oteti dojmu da nam povijest pišu pojedinci koji uzurpiraju medijski prostor, na temelju jednostranih i neprovjerenih neistina, a sve pod krinkom slobode govora i medija. Zar smo zaboravili tko je palio naše gradove, sela i njive, razarao naše kuće i tvornice, ubijao, progonio, zatvarao i mučio naše prijatelje, susjede, rođake i poznanike. Zar smo zaboravili da smo bili napadnuti i da smo se organizirali i digli protiv velikosrpske agresije. Zar je nakon samo petnaest godina došao trenutak da pognemo glave i šutke prihvatimo pomilovanje evidentnog krvnika Šljivančanina, a svoje zapovjednike žrtvujemo kako bi se pravi krivci abolirali. Nadalje napominjemo da se gospodina Merčepa već gotovo dvadeset godina proziva za navodne zločine za koje ne postoji niti jedan dokaz, a ujedno mu nikada nije dana prilika da spere ljagu sa svoga imena.  Članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata su časni i pošteni ljudi, ponosni na stvaranje Domovine u kojoj danas živimo, od kojih su mnogi izgubili zdravlje i dijelove tijela i koji čuvaju i baštine uspomenu na svoje poginule i umrle suborce. Svi oni koji poznaju Tomislava Merčepa, potvrdit će njegove visoke moralne vrijednosti, ljubav prema čovjeku i obitelji, a zbog navedenih vrlina je i biran na mjesto Predsjednika naše Udruge dugi niz godina. Stoga smo uvjereni da će i iz ove bitke Tomislav Merčep izaći kao pobjednik, te da će sve optužbe koje mu se stavljaju na teret biti odbačene jednom za uvijek, a pravi krivci biti procesuirani. PREDSJEDNIŠTVO UHDDR  RH.

O uhićenju Tomislava Merčepa

Zagreb - uhićenje Tomislava Merčepa uslijedilo je nepuna dva dana nakon što je Amnesty International uputio kritike na račun hrvatskog pravosuđa koje uporno zaboravlja procesuirati Merčepa. Spomenut je i Vladimir Šeks kao osoba koja je svojim očima vidjela ubijene civile u Osijeku, što je i sam kazao na suđenju Branimiru Glavašu. Prema podacima koje je prikupio Haag u deset godina istrage, sumnja se da su u Vukovaru Merčepove snage odgovorne za smrt tridesetak civila srpske nacionalnosti. Dosad je neprocesuirana i sumnja da su civile srpske nacionalnosti iz Zagreba i ostalih dijelova zemlje dovodili na Zagrebački Velesajam, a onda ih odvodili na Pakračku Poljanu, gdje su ih mučili bičevanjem električnim kablovima i elektrošokovima, a zatim ubijali. No, javnosti je možda najpoznatije ubojstvo obitelji Zec, zbog koje su svojedobno procesuirani pripadnici Merčepove postrojbe zbog ubojstva članova obitelji Zec. Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola i drugi pravomoćno su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne, no njihov zapovjednik je ostao nedodirljiv. Merčep se opetovano pozivao na Vladimira Šeksa kao svog ratnog šefa. Hašku je optužnicu Merčep izbjegao zato što se rad Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije približavao svome kraju.

Prisjetili se i odali počast poginulim prijateljima

U petak 29. listopada na lokaciji „Trokut-Novska“ branitelji iz Domovinskog rata sa predstavnicima Gradova Zagrebačke županije, Gradova Samobora, Svete Nedjelje, Vrbovca, Općina Dubrave, Dugog Sela, Brckovljana, Rugvice, predstavnici Bjelovarsko-bilogorske županije i Gradova Bjelovar, Čazma, Garešnica, Općina Nova Rača, Hercegovac i Veliko Trojstvo te Predstavnici Koprivničko-križevačke županije i Gradova Koprivnica, Križevci i Đurđevac kao i domaćini iz Sisačko-moslavačke županije i Grada Novske odali su na komemorativnom okupljanju za poginule branitelje Domovinskog rata 1991.-1995. počast i još se jednom prisjetili junačkih djela svojih sumještana i prijatelja koji su dali živote na novljanskom ratištu za slobodnu Hrvatsku. Udrugu UHDDR i UHRV-a BBŽ predstavljali su naši članovi Ivan Potočnik, Zdravko Čeh, Marijan Matijević svi od reda dragovoljci i prekaljeni ratnici. (n.š.)

I to je moguće !

Kao 19-godišnji mladić u ratnom Vukovaru, Boro Rađenović samo dva tjedna prije pada grada, ranjen je u obje noge. U konvoju ranjenika izveden je iz Vukovara no, nažalost spasa za lijevu nogu nije bilo, amputirali su je u koprivničkoj bolnici. Osamnaest godina kasnije Rađenović na Svjetskom prvenstvu u atletici za osobe s amputacijama, u kolicima i niskim rastom u indijskom Bangaloreu osvaja zlato u bacanju kugle iz postolja! Bacanjem kugle počeo se baviti tek godinu dana ranije, u studenom 2008. godine, a nastup u Bangaloreu bio je njegov prvi nastup za hrvatsku reprezentaciju na kojemu je premoćno pobijedio bacivši kuglu na 12.50 metara i tako donio Hrvatskoj peto zlatno odličje. Sve je počelo zahvaljujući dugogodišnjem prijatelju Darku Kralju, olimpijskom i svjetskom prvaku, te svjetskom rekorderu u bacanju kugle, koji ga je u nekoliko navrata poticao da se priključi treninzima. Bila je to dosta teška odluka za mene jer je bavljenje sportom iziskivalo odricanja dosadašnjih navika, discipliniraniji način života i ulaganja mnogo truda na što, moram priznati, nisam bio naviknut. No, pokušao sam i danas ne mogu zamisliti da vodim drugačiji život. U ovom sportu konačno sam našao sebe. Ustajanje u sedam, jutarnje treniranje bacanja kugle i popodnevni treninzi u teretani ono je bez čega danas ne mogu zamisliti svoju svakodnevnicu, priča Rađenović. Kako u Puli djeluje samo jedna sekcija za osobe s invaliditetom u sklopu AK Istra, pridružio se AK Grubišno Polje, čiji je član i Darko Kralj. Kao i većina sportaša u Hrvatskoj uspio je samostalno, bez ičije financijske pomoći, ali uz veliku potporu obitelji, prijatelja i ljubitelja sporta te trenera Ivana Ivančića za kojega kaže da mu je kao otac. S njim je užitak raditi, a njegov entuzijazam, predanost poslu i upornost jednostavno vas tjeraju da budete najbolji. Pred njim je, kaže, teška godina, puna odricanja i napornih treninga ukoliko želi ostvariti svoj cilj i osvojiti novo zlato na idućem Svjetskom prvenstvu 2011. u Novom Zelandu, a potom i ostvariti svoj glavni cilj, srušiti rekord na para olimpijadi u Londonu 2012. – San mi je, kao i svakom sportašu, krov svijeta i rušenje rekorda od 14,28 metara. Nije nemoguće, ali treba puno rada i truda no, ako ne uspijem neću biti razočaran, jer ću znati da sam dao maksimum sebe, priča Rađenović. Kaže kako je sada na dobrom putu da ostvari svoj san, a jedino što bi ga moglo zaustavit na putu ka uspjehu su ozljede. - Sam tijek treninga i pripreme za velika natjecanja za osobe s invaliditetom je težak. Treniram dva puta dnevno, šest dana u tjednu, a kako su osobe s invaliditetom same po sebi dosta rizična skupina, nepredviđene ozljede znaju se često događati. Nakon odlaska iz Vukovara, dugog oporavka, prihvaćanja situacije u kojoj se našao te turbulentne dvije godine života, 1993. godine doselio se u Puli, oženio i dobio troje djece. No, unatoč tomu što u Puli živi velik dio svog života, nakon sjajnog uspjeha na Svjetskom prvenstvu u studenom prošle godine, izostalo je priznanje grada kojeg doživljava kao svoj.- Mogu to razumjeti, ipak sam ja ovdje došao, no, malo razočarenje i gorčina uvijek ostanu, kazao je Rađenović. (izvor: iPress, IV)